Johannes Hinterberger

Stvar strasti

Biti trener njemačkog te predavač njemačkog kao stranog odnosno drugog jezika (DaF/DaZ) jedna je od mojih najvećih strasti.

Podučavam polaznike iz cijelog svijeta. Fasciniraju me prije svega nesporazumi koji mogu nastati u komunikaciji. Pa pretpostavljam da upravo to mora biti jedan od razloga zašto me posebno plijene gramatika njemačkog jezika i mogućnosti nijansiranog izražavanja.

Moji polaznici brzo primijete da strukture njemačke gramatike promatram na način koji se ne podudara uvijek s klasičnim materijalima za učenje.

Za mene, primjerice, pitanje na koje se može odgovoriti s da ili ne nikada ne počinje na poziciji 1, nego uvijek na drugoj poziciji. Jednostavno nedostaje pozicija 1, koja se pojavljuje samo u pitanjima na koja se ne može odgovoriti s da ili ne. Kao netko tko vlada i ponekim programskim jezikom, strukture često vidim „meta-metajezično". Na žalost nekih kolegica i kolega. *sorry.

Ali kako je sve počelo?

Prije otprilike 13,768 milijardi godina, malo više ili manje, znanost se oko toga jako voli prepirati (ni za živu glavu se u to neću miješati!), navodno je nastao svemir ili ga je stvorio Bog. Od tog se trenutka u svakom slučaju dogodilo prilično toga.

Kako god bilo, jednog su se dana upoznali moji roditelji. Najprije je na svijet došlo dvoje moje braće i sestara. Nešto kasnije ja. Kao beba sigurno sam se puno derao. Djetinjstvo sam sretno proveo u takozvanom trgovištu, koje je – dok sam ondje odrastao – proglašeno gradom. Ondje sam pohađao osnovnu školu (takozvanu pučku školu i glazbenu građansku školu) te trgovačku školu. Odmah je bilo jasno da svakako želim postati tajnik, jer me alternativa – električar, što sam tijekom trgovačke škole isprobao kao ferijalni posao – jednostavno nije palila. No, kako je sudbina htjela, sve je ispalo drukčije.

Kad sam počeo raditi na svom prvom radnom mjestu, bio sam presretan. Za posve jednostavne poslove ondje se plaćalo potpuno previše. Tada sam radio kao "Assistance of the Assistance of the Area Manager West" za „Žute stranice" u Salzburgu. Bilo je još bolje kad je "Assistance of the Area Manager West" dala otkaz, a ja dobio njezino mjesto. Nekoliko godina poslije taj mi je posao postao predosadan. Dobro sam razumio zašto je "Assistance of the Area Manager West" otišla.

Želja za promjenom

Čeznuo sam za promjenom. Nakon divljeg skakanja s posla na posao i jedne zaista ekstremne faze (da, često znam o čemu govorite) radio sam za tvrtku za katalošku prodaju. Najprije u pozivnom centru, a zatim u marketingu. Pobijedio sam na natječaju unutar tvrtke u kojem se radilo o kreativnoj ideji i zato dobio ponudu da prijeđem.

Rado sam prihvatio tu priliku. Ondje sam otkrio svoju strast prema tehničkim strukturama i takozvanom list brokingu, koji se u narodu naziva i prodajom adresa, iako to nije sasvim točno. U tvrtki sam naučio SAS (Statistic Analyzing System), a s tim povezano i SQL, a u slobodno vrijeme htio sam znati sve o HTML-u. Nekoliko godina poslije osamostalio sam se s multimedijskom agencijom. Ondje je bila važna prava komunikacija; tržišna komunikacija.

Uz multimedijsku agenciju, koja je organizirala gotovo sve, od web-stranica preko klasičnog oglašavanja pa sve do događanja, tada sam otvorio i malo okupljalište koje je popunilo prazninu kakvu je moje tadašnje mjesto stanovanja u Koruškoj nužno trebalo (copy shop + internetski terminali).

Jedan od mojih tadašnjih internetskih projekata (vidi sliku, nakon kratkog vremena imao je oko 1350 članova) netom prije propasti imao je čak gotovo 80.000 korisnika i korisnica, i to u vrijeme kad gotovo nitko nije imao vlastiti internetski priključak i kad nešto poput Facebooka uopće nije postojalo. Zato sam tada odlučio otvoriti još jedno okupljalište u drugom mjestu.

Kad se umiješa trgovac ljudima...

Nažalost, tada sam se odlučio za mjesto čiji se najmodavac pokazao kao trgovac ljudima i (u međuvremenu osuđeni) ubojica. U to sam vrijeme izgubio sve što se od (ovozemaljske) imovine može izgubiti. Agenciju, okupljališta, poslove.

Najgore je bilo to što me trgovac ljudima, jer sam znao za okolnosti, progonio diljem cijele Austrije. Tako sam bio u bijegu i danas dobro razumijem kako se osjećaju mnogi koji uče njemački, a koje u njihovim domovinama progone i progonili su agresori.

Dvije godine nisam mogao ni prstom maknuti ni kretati se u javnosti. Prevelik je bio strah od progona.

Policija je u početku bila neaktivna, ali na kraju tih dviju godina (2010.) kontaktirao me kriminalist radi ispitivanja. Nisam mu mogao vjerovati. Bio sam spreman naći se s njim samo uz ekstremne sigurnosne mjere.

Srećom, nakon razgovora sa službenikom dobio sam priliku boriti se protiv svojih anksioznih stanja. Korak po korak počeo sam se ponovno, odnosno iznova orijentirati. Dijagnoza je tada glasila: sindrom Bored-out. Stanje koje je za mene i danas vrlo opasno: strah da ću umrijeti od dosade. Svaka rutina mogla bi za mene biti smrtonosna.

Osjećaj besmisla?

Moja borba protiv besmisla očito je počela. U početku sam se mnogo bavio smislom i besmislom postojanja, ali i nepostojanja.

Posve službeno registrirao sam se kao slobodni umjetnik koji promatra smisao i besmisao postojanja. Upisao sam večernju gimnaziju kako bih skrenuo misli.

Nažalost, ondje sam naišao na strukture koje su se pretvarale da ne postoje moderni mediji poput interneta. Pitanja, a posebno dodatna pitanja o zadacima i uputama, nisu bila poželjna. Iz današnje perspektive ondje sam naučio kakav nastavnik nikako ne želim biti.

Večernja gimnazija bila je predviđena za 8 semestara. U prva dva semestra položio sam polovicu svih modula. Kad su me zamolili da usporim, postalo mi je predosadno, pa sam u 3 tjedna položio one dopunske ispite koji su bili potrebni za studij Multi-Media-Art, koji sam si svakako utuvio u glavu. Ni to nisam izdržao:

Ondje se nije radilo o Artu, a ni o Multi-Mediji. Radilo se o oglašavanju (agenciju sam međutim već ostavio iza sebe, nisam više imao volje ljudima u lice lagati o proizvodima) i o marljivim pčelicama s akademskim zvanjem, koje kao izvršitelji volje filmske, oglašivačke i marketinške industrije moraju izvršavati naredbe i čija kreativnost ovisi o raspoloženju nadređenog, a ne o naručiteljima. U načelu je to sigurno zanimljivo područje, ali za mene to nije bilo (više). Tako sam ponovno poželio promjenu okoline.

Nova okolina

Kad sam se oprostio od University Of Applied Sciences, naišao sam na oglas Instituta za promicanje obrazovanja (BFI) u Salzburgu, na kojem se reklamirao diplomski tečaj.

U početku uopće nisam primijetio da se radi o diplomskom tečaju; za oko mi je jednostavno zapelo ime predavačice. Ona mi je predavala njemački kad sam polagao dopunske ispite. Pobliže sam se zainteresirao za ponudu i ustanovio da se radi o njemačkom kao stranom jeziku i njemačkom kao drugom jeziku.

Pri pomnijem čitanju programa diplomskog tečaja otkrivao sam sve više tematskih područja koja su me fascinirala. Nakon što sam se prijavio, mogao sam kombinirati i unijeti sve što sam dotad naučio i doživio.

Spoiler: Pod „i tim" u međuvremenu se misli i na mene. ☺️

Tečajevi njemačkog na televiziji, YouTubeu, Facebooku i drugdje...

Nakon završetka diplomskog tečaja pojavile su se zanimljive, nove mogućnosti.

Gerhard i ja osmislili smo za polaznike tečaj B1 (sezone: B1.1 i B1.2), koji se emitirao na televiziji, osim toga pokrenuo sam kanal na YouTubeu i na Facebooku. Svaki tjedan postoji nekoliko mogućnosti besplatnog sudjelovanja u javnim satovima, koji se financiraju iz privatnog džepa.

Pogledaj televizijske sadržaje

Neki su korisnici članovi kanala na YouTubeu i pomažu mi da mogu plaćati troškove interneta. Svaki se tjedan ispravljaju stotine tekstova, a ljudima iz cijelog svijeta pomaže se u učenju. U međuvremenu postoji i mogućnost sudjelovanja u privatnim satovima (uz naplatu).

Bilo da se radi o oblikovanju medija ili o nastavi, u međuvremenu postoji i zanimanje da se moj pogled razmotri u znanstvenom kontekstu:

Poveznica na predavanje

Osim toga, za multimedijski umjetnički projekt dobio sam nagradu „Bez riječi zbog migracije" od grada Salzburga i Visoke pedagoške škole (PH Stefan Zweig):

Izvorni članak – autorica Lisa Gold

Ovdje možeš pogledati nagrađeni film:

Bavljenje temom gubitka riječi pokazalo mi je koliko je sve to pogađalo i mene samoga. Za mene osobno bio je to nevjerojatno važan projekt, koji je time dobio veliko priznanje.

Zahvalnost

Sve to – i još mnogo više – ispunjava me zahvalnošću, radošću i blaženstvom. Volio bih nešto od toga vratiti. S vremena na vrijeme želio bih ovu stranicu „o meni" još proširiti. Zato sam i vrlo znatiželjan što će sve polaznike i mene ubuduće čekati na ovoj platformi.

Za sada ti želim puno zabave u učenju, vježbanju i sudjelovanju!

Srdačan pozdrav i sve najbolje,

Johannes - "JoPhi" - Hinterberger
Diplomirani trener i predavač njemačkog kao stranog i drugog jezika (DaF/DaZ)

Stručna područja:

• E-poučavanje,
• E-učenje,
• Online nastava (pojedinačna, grupna, masovna)

PS: Privatni život

Da, imam ga. Tko sudjeluje u mojoj nastavi, sazna ponešto i o tome. Paušalno jednostavno sve objaviti na jednoj stranici ne smatram baš sjajnim, jer volim osobni kontakt.