Johannes Hinterberger

Stvar strasti

Biti trener njemačkog, kao i predavač njemačkog kao stranog i kao drugog jezika (DaF/DaZ), jedna je od mojih najvećih strasti.

Predajem učenicima iz cijelog svijeta. Posebno me fasciniraju nesporazumi koji mogu nastati u komunikaciji. Pretpostavljam da je upravo to jedan od razloga zašto me posebno plijene gramatika njemačkog jezika i mogućnosti za nijansirano izražavanje.

Moji polaznici brzo primijete da strukture njemačke gramatike posmatram na način koji se ne poklapa uvijek s klasičnim materijalima za učenje.

Za mene, na primjer, pitanje na koje se odgovara s da ili ne nikada ne počinje na poziciji 1, već uvijek na drugoj poziciji. Pozicija 1 jednostavno nedostaje – ona postoji samo kod pitanja na koja se ne može odgovoriti s da ili ne. Kao neko ko vlada i ponekim programskim jezikom, strukture često posmatram „meta-metajezički“. Na žalost nekih kolega. *izvinite.

Ali kako je sve počelo?

Prije otprilike 13,768 milijardi godina, malo više ili manje, naučnici se oko toga rado spore (i neću se ni za živu glavu miješati!), nastao je svemir, ili ga je stvorio Bog. Od tada se, u svakom slučaju, desilo prilično mnogo.

Elem, jednog dana su se upoznali moji roditelji. Prvo su na svijet došli moj brat i sestra. Nešto kasnije i ja. Kao beba sam sigurno mnogo plakao. Djetinjstvo sam sretno proveo u takozvanoj trgovišnoj općini, koja je – dok sam tamo odrastao – proglašena gradom. Tamo sam pohađao osnovnu školu (takozvanu Volksschule i nižu srednju školu s muzičkim smjerom), kao i trgovačku školu. Odmah je bilo jasno da obavezno želim postati sekretar, jer me alternativa, električar, koju sam tokom trgovačke škole probao kao ljetni posao, jednostavno nije oduševila. Ali, kako je sudbina htjela, sve je ispalo drugačije.

Kada sam stupio u prvi radni odnos, bio sam presretan. Tamo sam bio potpuno preplaćen za sasvim jednostavne poslove. Tada sam radio kao "Assistance of the Assistance of the Area Manager West" za „Žute stranice“ u Salzburgu. Bilo je još bolje kad je "Assistance of the Area Manager West" dala otkaz, a ja dobio njeno mjesto. Nekoliko godina kasnije taj posao mi je postao previše dosadan. Dobro sam razumio zašto je "Assistance of the Area Manager West" otišla.

Želja za promjenom

Čeznuo sam za promjenom. Nakon divljeg smjenjivanja poslova i jedne zaista ekstremne faze (da, često znam o čemu pričate) radio sam za jednu katalošku prodaju. Prvo u pozivnom centru, a zatim u marketingu. Pobijedio sam na takmičenju u firmi u kojem je bila riječ o kreativnoj ideji i zato sam dobio ponudu da pređem.

Rado sam prihvatio tu priliku. Tamo sam otkrio svoju strast prema tehničkim strukturama i takozvanom listbrokingu, koji se u narodu naziva i prodajom adresa, iako to nije sasvim tačno. U firmi sam naučio SAS (Statistic Analyzing System), a uz to i SQL, a u slobodno vrijeme sam želio znati sve o HTML-u. Nekoliko godina kasnije osamostalio sam se s multimedijalnom agencijom. Tu je bila važna prava komunikacija; tržišna komunikacija.

Pored multimedijalne agencije, koja je organizovala gotovo sve, od web-stranica i klasične reklame do događaja, tada sam otvorio i malo mjesto za okupljanje, koje je popunilo prazninu koja je mom tadašnjem mjestu stanovanja u Koruškoj bila preko potrebna (copy-shop + internet terminali).

Jedan od mojih tadašnjih internet projekata (vidi sliku, nakon kratkog vremena imao je oko 1350 članova) pred sam krah imao je čak skoro 80.000 korisnika, i to u vrijeme kada gotovo niko nije imao vlastiti internet priključak, niti je postojalo nešto poput Facebooka. Zato sam u to vrijeme odlučio otvoriti još jedno mjesto za okupljanje u drugom mjestu.

Kad se umiješa trgovac ljudima...

Nažalost, tada sam se odlučio za mjesto čiji se stanodavac ispostavio kao trgovac ljudima i (u međuvremenu osuđeni) ubica. U to vrijeme izgubio sam sve što se od (svjetovne) imovine može izgubiti. Agenciju, mjesta za okupljanje, poslove.

Najgore je bilo to što me je trgovac ljudima, zato što sam znao za okolnosti, progonio širom Austrije. Tako sam bio u bijegu i danas dobro razumijem kako se osjećaju mnogi učenici njemačkog koje su agresori progonili ili progone u njihovim domovinama.

Dvije godine sam jedva mogao maknuti prstom ili se kretati u javnosti. Strah od progona bio je prevelik.

Policija u početku nije ništa preduzimala, ali na kraju te dvije godine (2010) kontaktirao me je jedan kriminalistički inspektor radi saslušanja. Nisam mu mogao vjerovati. Bio sam spreman naći se s njim samo uz krajnje mjere opreza.

Srećom, nakon razgovora s inspektorom dobio sam priliku da se izborim sa svojim stanjima straha. Korak po korak počeo sam se ponovo, odnosno iznova orijentisati. Sindrom bore-out glasila je dijagnoza u to vrijeme. Stanje koje je i danas vrlo opasno za mene: strah da ću umrijeti od dosade. Svaka rutina za mene bi mogla biti smrtonosna.

Osjećaj besmisla?

Moja borba protiv besmisla očigledno je počela. U početku sam se mnogo bavio smislom i besmislom postojanja, ali i nepostojanja.

Sasvim zvanično sam se registrovao kao slobodni umjetnik koji posmatra smisao i besmisao postojanja. Upisao sam večernju gimnaziju da bih mislio na druge stvari.

Nažalost, tamo sam naišao na strukture koje su se ponašale kao da ne postoje moderni mediji poput interneta. Pitanja, posebno dodatna pitanja o zadacima/zahtjevima, nisu bila poželjna. Iz današnje perspektive, tamo sam naučio kakav nikako ne želim biti kao nastavnik.

Večernja gimnazija bila je predviđena za 8 semestara. U prva dva semestra završio sam polovinu svih modula. Kad su me zamolili da to radim sporije, postalo mi je previše dosadno, pa sam za 3 sedmice položio one dodatne ispite koji su bili potrebni za studij Multi-Media-Art, koji sam bezuslovno zacrtao. Ni to nisam izdržao:

Tamo se nije radilo o umjetnosti, ni o multimediji. Radilo se o reklami (agenciju sam, međutim, već ostavio iza sebe; više nisam imao volje da ljudima lažima utuvljujem proizvode u glavu) i o radnim pčelama s akademskim zvanjem, koje kao izvršioci filmske, reklamne i marketinške industrije moraju izvršavati naređenja i čija kreativnost zavisi od raspoloženja nadređenog, a ne od naručilaca. U načelu je to sigurno uzbudljiva oblast, ali za mene to (više) nije bilo. Tako sam ponovo poželio promjenu sredine.

Nova sredina

Kada sam se oprostio od University Of Applied Sciences, naišao sam na oglas Bildungsförderungsinstitut (BFI) u Salzburgu, na kojem je bila reklama za diplomski kurs.

Isprva uopće nisam primijetio da je riječ o diplomskom kursu, jednostavno mi je za oko zapelo ime predavačice. Ona je bila predavačica njemačkog kad sam polagao dodatne ispite. Zainteresovao sam se bliže za ponudu i otkrio da je riječ o njemačkom kao stranom i njemačkom kao drugom jeziku.

Pažljivijim čitanjem programa diplomskog kursa otkrivao sam sve više oblasti koje su me fascinirale. Pošto sam se prijavio, mogao sam kombinovati i unijeti sve što sam do tada naučio i doživio.

Spojler: Pod „und Team“ sada se podrazumijevam i ja. ☺️

Kursevi njemačkog na televiziji, na YouTubeu, na Facebooku i drugdje...

Nakon završetka diplomskog kursa pojavile su se zanimljive nove mogućnosti.

Gerhard i ja osmislili smo za polaznike kurs B1 (serije: B1.1 i B1.2), koji je emitovan na televiziji, a pored toga osnovao sam kanal na YouTubeu i na Facebooku. Svake sedmice postoji nekoliko mogućnosti da se besplatno učestvuje na javnim časovima, koji se finansiraju iz mog džepa.

Pogledaj TV sadržaje

Neki korisnici su članovi kanala na YouTubeu i pomažu mi da platim troškove interneta. Svake sedmice ispravlja se na stotine tekstova i ljudi iz cijelog svijeta dobijaju podršku u učenju. Sada postoji i mogućnost privatnih časova (uz plaćanje).

Bilo da je riječ o medijskom dizajnu ili nastavi, u međuvremenu postoji i interesovanje da se moj pogled razmotri u naučnom kontekstu:

Pogledaj predavanje

Osim toga, za multimedijalni umjetnički projekat dobio sam nagradu "Sprachlos durch Migration" („Bez riječi zbog migracije“) od grada Salzburga i Pedagoške visoke škole (PH Stefan Zweig):

Pročitaj originalni članak Lise Gold

Ovdje možeš pogledati film koji je nagrađen:

Bavljenje temom bezglasnosti pokazalo mi je koliko me je sve to pogađalo i lično. Za mene lično to je bio nevjerovatno važan projekat, koji je time dobio veliko priznanje.

Zahvalnost

Sve to – i još mnogo toga – ispunjava me zahvalnošću, radošću i blaženstvom. Od toga bih rado nešto vratio. S vremena na vrijeme želim još proširiti ovaj dio „o meni“. Zato sam veoma radoznao šta će polaznike i mene u budućnosti sve čekati na ovoj platformi.

Za sada ti želim mnogo zabave u učenju, vježbanju i učestvovanju!

Srdačan pozdrav i sve najbolje,

Johannes - "JoPhi" - Hinterberger
Diplomirani trener i predavač DaF/DaZ (njemački kao strani/drugi jezik)

Stručne oblasti:

• e-teaching,
• e-learning,
• online nastava (pojedinačno, u grupi, masovno)

P. S.: Privatni život

Da, imam ga. Ko učestvuje u mojoj nastavi, saznat će ponešto i o njemu. Paušalno objavljivati baš sve na jednoj stranici ne smatram naročito dobrim, jer volim lični kontakt.